Koji brojevi Alana Forda zaista vrede: vodič kroz Vjesnikova izdanja
Zašto je Alan Ford ovde skuplji nego u Italiji, koji brojevi nose vrednost, kako razlikovati original od pretiska i šta od toga ima smisla prodavati.

Alan Ford je jedini strip za koji se u ovom regionu ozbiljno licitira, i to je samo po sebi zanimljiva činjenica: u Italiji, odakle potiče, prolazi kao redovna serijska produkcija. Razlika nije u crtežu nego u prevodu.
Zašto baš ovde
Prevod Nenada Brixyja nije bio prenošenje teksta nego ponovno pisanje. Jezik koji je on smislio ušao je u svakodnevni govor dve generacije, i ono što kolekcionar danas kupuje nije italijanski strip — nego tu verziju. Otuda i posledica koja zbunjuje ljude koji prodaju: izdanje je važnije od broja. Isti broj u kasnijem izdanju bez tog prevoda ne vredi ni približno isto.

Фото: KLGreenNYC · CC BY-SA 2.0 · Flickr
Šta određuje vrednost, po važnosti
Izdavač i period. Originalna Vjesnikova serija iz sedamdesetih je referentna tačka. Sve što je došlo posle — kasnija izdanja, pretisci, novije edicije — čini zaseban i jeftiniji sloj tržišta. To ne znači da je bezvredno; znači da se ne poredi s originalom.
Redni broj. Najniži brojevi nose najviše, i razlika nije postepena nego skokovita. Prvi broj je posebna kategorija za sebe: tiraž je bio najmanji, čitao ga je neko ko još nije znao da počinje serija koju treba čuvati, a preživelih primeraka u pristojnom stanju ima malo.
Stanje. Kod ranih brojeva stanje ne menja cenu za trećinu nego za više puta. Primerak koji se raspada i primerak sa ravnom riknom su, praktično, dva različita predmeta na tržištu.
Kompletnost serije. Neprekinut niz brojeva u ujednačenom stanju traži se posebno, jer kupcu štedi godine popunjavanja rupa.

Kako razlikovati original od kasnijeg izdanja
Impresum na poslednjoj strani je konačan odgovor, ali papir odaje razliku pre nego što stignete do njega:
- Papir. Originali su na grubom, jeftinom novinskom papiru koji je vremenom požuteo neravnomerno. Kasnija izdanja su na belijem i glatkijem papiru, i žute ravnomerno ili nikako.
- Registar boja. Stara štampa često ima jedva vidljiv pomak boje u odnosu na konturu. Moderna reprodukcija je oštra.
- Format i debljina. Serije nisu identične po dimenzijama; razlika od nekoliko milimetara je pouzdan znak.
- Cena odštampana na korici u tadašnjoj valuti — gruba, ali brza provera perioda.
Ako prodajete i niste sigurni šta imate: fotografišite impresum i pošaljite ga uz upit. To jedno pitanje skraćuje procenu sa nedelje na pola sata.
Šta sa tim uraditi
Za pojedinačan rani broj u dobrom stanju otvoreno nadmetanje je jedini razuman put. Kod fiksne cene vi pogađate gornju granicu tuđe spremnosti da plati, i grešite u obe strane: ili prodate ispod vrednosti, ili predmet stoji mesecima.
Za kasnija izdanja i ponovljene brojeve aukcija nema mnogo smisla pojedinačno — njih vredi grupisati u lot po seriji, jer trošak vremena po predmetu pojede razliku u ceni.
Za nekompletne serije sa rupama odluka zavisi od toga koliko rupa ima. Do nekoliko nedostajućih brojeva serija se i dalje prodaje kao celina; preko toga je to gomila pojedinačnih brojeva i tako je treba i tretirati.
Tri greške koje se stalno ponavljaju
- Ravnanje rikne i lepljenje. Selotejp na rikni ranog broja obara cenu jače nego sam prelom koji je trebalo da popravi.
- Prodaja kompleta „u paketu" po ceni po komadu. Time prvi brojevi odlaze po ceni pedesetog.
- Poređenje sa oglasima umesto sa prodajama. Cena u oglasu je nečija želja. Cena postignuta na aukciji je činjenica. Traženje se lako proverava; plaćanje — teže, i zato vredi više.
Kratko
Vrednost kod Alana Forda leži u kombinaciji: rano Vjesnikovo izdanje, nizak broj, pristojna rikna. Sve troje zajedno je retko i zato skupo. Dvoje od troje je dobar predmet za aukciju. Jedno od troje je normalan strip sa normalnom cenom — i to je u redu, samo treba znati unapred.